Početnica
FEMINISTIČKA TEOLOGIJA
Feministička teologija rađa se pri spajanju (kritičke) teologije oslobođenja s feminizmom prvog vala. Lagano bridi i pupa do 60-ih godina prošlog stoljeća (drugi val) - kada doživljava procvat. Danas se mejnstrim produktima feminističke teologije zamjera esencijalizam, 'feminizam bez feminizma', manjak revolucionarnog potencijala i prepisivanje patrijarhalnog religijskog simbolizma - samo nešto ljepšim rukopisom. No nema veze - pokreti(i) feminističke teologije imaju štošta zanimljivog za ponuditi! Iako se feminizam probio u više religija, fokusirat ću se na kršćanstvo.
Feministička teologija teži uspostavi rodne ravnopravnosti u prostorima vjere - može biti kontekstualna i praktična, no i filozofska i kritička. Što su glavne niti vodilje feminističke teologije?
1) Back to Bible, bičez! Jedna je od prvih biblijski tekst izrešetala sufražetkinja Elizabeth Cady Stanton u djelu The Woman's Bible gdje nudi alternativne prijevode (mizoginih) biblijskih redaka uz perspektive teologije oslobođenja. E sad, Stanton nije bila neka nabrijana kršćanka, no shvaćala je važnost kopanja po Bibliji kao jednog od temelja Zapadnog patrijarhata.
Feminističkim interpretacijama Biblije danas se bavi niz feminističkih teologinja, poput Elisabeth Schüssler Fiorenze koja rekonstruira ulogu žena u počecima kršćanskog pokreta. Jeste li čule.i za Pavlovu drugaricu, apostolicu Teklu? A za apostolicu Juniju čije ime se stoljećima prevodilo u muškom rodu - kao Junije (Rim 16, 7)? U Novom Zavjetu srećemo i đakonisu Febu koja je vodila crkvu u svojoj kući (Rim 16), a sam Pavao je rekao da su rodne razlike nadiđene u Kristu (Gal 3, 22). Oprez: Biblija je i dalje odraz patrijarhata toga vremena! Ali ovakvi primjeri pokazuju da je satkana od različitih struja mišljenja, stoga mjestimično uspijeva arhivirati progresivne prakse koje možemo koristiti kao argument za, na primjer, zaređenje žena.
2) Kritika tradicije - "oduvijek je bilo tako!". Ovdje bih izdvojila dva rata feminističke teologije: s filozofijom i jezikom.
Upoznavši Aristotelovu misao, "najučeniji svetac" Toma Akvinski (13.st.) u Summa Theologiae piše da je žena 'nedovršeni muškarac', 'defekt', 'prirodno podčinjena muškarcu', što (očekivano) opravdava debaklom iz Postanka i Evinom voćnom rapsodijom. Ovi toksični stavovi utjecat će na medicinsku znanost, histerizaciju i psihijatrizaciju žena, kao i na rodno uvjetovano nasilje u obitelji, gdje su vjernice u nasušnoj potrebi za osnaživanjem. Feminističke teologinje nastoje razbiti štetne binarne opozicije (svetica-kurva, dobro-loše, razum-emocije), potaknuti žene na radikalnu participaciju u teologiziranju (ne dopustiti daljnje definiranje žena od strane vjerskih vođa, teologa i filozofa), te ponovno iščitati povijest u potrazi za ženama koje su oblikovale kršćansku tradiciju, iako im nije priznat isti status kao muškarcima (poput redovnica Hrotsvithe von Gandersheim ili Hildegard Von Bingen).
Što se jezika tiče, problem možemo sažeti u izjavu Mary Daly "ako je bog muško, muško je bog". Feminističke teologinje kritiziraju upotrebu isključivo muškog roda u bogoslužju, vjerskim tekstovima i pri imenovanju Boga te traže rodno neutralne ili ženske jezične supstitute.
3) Vjernice i teologinje u aktivizmima! Treća tekovina feminističke teologije uopće nije teologiziranje, već sudjelovanje teologinja i vjernica u raznim drugim aktivizmima. Većina žena s kojima sam studirala, kao i naših profesorica, društveno su angažirane na različite načine. Spomenimo Lanu Bobić, teologinju u feminizmu, Annu Raffai, mirovnu aktivistkinju, Rebeku Anić, redovnicu ustrajnu u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja i Antoniju Potočki koja radi s migrantima, izbjeglicama i azilantima.
4) Van iz strukture - tealogija i ateizam! Neki novi trendovi idu u naoko dva različita smjera.
Tealogija je 'govor o božici', predsavlja sukus prakticiranja vjere temeljene na ženskom principu i zaboravljenoj boginji. Tealogiju nalazimo u New Ageu i neopoganizmu, kod Junga i u popularnoj knjizi Žene koje trče s vukovima. Esencijalizam alert: nema razbijanja binarnih opozicija niti prave radikalnosti, pa se bojim da postoji opasnost od petrifikacije štetnih struktura.
Ateistkinje su također odustale od tradicionalne religije. Feminističke teologinje/ateistkinje su ireligiozne i kritički orijentirane na vjerske tradicije, za koje kažu da su fundamentalno muški izumi koji tendiraju podjarmiti žene. Kao predstavnicu ovog pravca opet ističem Mary Daly koja kaže da bi "žensko traženje ravnopravnosti u Crkvi bilo jednako traženju prava nebijelih osoba unutar Ku Klux Klana".
Ima ovdje još toga - posebno kada se radi o kritici tradicije. Pišite mi koje teme biste voljele.i produbiti i što generalno mislite o feminističkoj teologiji. Treba li nam to?