I ove teološke sezone - samo neposlušno! Započinjem kreiranje Abecedarija prgave duhovnosti. Mogu li se u teologiji pronaći ideje povezane s otporom toksičnim ideologijama? Da! Zato iskopavam ono subverzivno, neočekivano i prkosno u religijama, duhovnostima i vjerskim tradicijama. Otkrivam osobe, misli, koncepte i pokrete koji su mi omogućili propitivanje, redefiniranje i transformiranje duhovnosti. Kako u sebi, tako i u svijetu koji me okružuje. Od mitskih priča iz daleke prošlosti do suvremenih pokreta za oslobođenje, svaki će pojam predstaviti izgubljenu priču, utišan glas ili heretičnu ideju za vaš - i moj - užitak i pobunu. 

​

Ateizam na feministički način

​

Ateizam (grč. ἄϑεος: bez boga), bezboštvo; skup različitih teorija i/ili praksi što niječu Bog⁞inju.

​

Sveprisutan začin feminističke borbe sigurno je ateizam. "Religija je sredstvo opresije žena," orit će se sa prosvjednih skupova; "maknite krunice s naše vunice," pisat će na transparentima, kao i "nisam ja iz tvog rebra, nego ti iz moje vagine." Ateizam u stopu prati pokret za oslobođenje žena koji nastaje i raste u zapadnokršćanskoj kulturi, istovremeno se dramatično opirući njenim vrijednostima. Ideje ženske čednosti i nevinosti, kao i slike vrlih zaštitnica života i obitelji, nisu ostale zapisane samo u teološkim traktatima, već su tisućljećima žigosane u naša tijela, srca i umove. Religijom pripisane, a zatim normalizirane rodne norme čuvaju društveni poredak koji nam suštinski šteti.

Nije stoga čudno što je jedan od najosnovnijih oblika pobune žena u povijesti našeg oslobođenja, a i danas, onaj protiv religije. Na pitanje "je li potrebno, da bih bila autentična feministkinja, također biti i ateistkinja?", odgovor će često biti nedvosmisleno "da", pa će neke sestre čak i podrazumijevati ateizam svake feministkinje. No svaka od nas ima kompleksan odnos prema religiji. Feministkinje mogu biti religiozne, vjernice, duhovne, kao i one koje su 'dekonstruirale' svoje vjerske tradicije ili iz raznih duhovnosti uzele što im odgovara i, dakako, ateistkinje. 

Ateizam nam je toliko važan da s njim započinjem Abecedarij - jer ako ne možemo pričati o ateizmu, nećemo moći niti o religiji! Ateističke feministkinje na poseban se način pozicioniraju unutar feminizma, ali i unutar ateističkog pokreta. Ateistički feminizam javlja se kao odgovor na religiju koja potencira nejednakost žena i ograničava naša prava u duhovnim tradicijama, ali i u javnom prostoru. Ateistkinje se bune protiv molitelja, prosvjeduju ispred crkava i na trgovima, šire progresivne i kreativne ideje o rodu, obitelji i društvu, pozivaju se, glasno i nepokolebljivo, na razum i znanost. 

Budući da ateist⁞kinje čine prilično mali postotak svjetske populacije, a žena unutar tog broja ima manje od trećine, ateistkinje predstavljaju manjinu unutar manjine. Još je manji broj onih koje aktivno sudjeluju u organiziranom ateističkom pokretu. Čini se da su žene koje su odbacile religiju posebno nepopularne u našem društvu. Žene koje prkose religiji ugrožavaju patrijarhalni poredak i potkopavaju tradiocionalna društvena očekivanja.

Među ateistkinjama koje su zadužile feministički pokret su Elizabeth Cady Stanton, Simone de Beauvoir i Mary Daly. Potonja je feministička teologinja koja se obratila na ateizam zbog teškog položaja žena u svijetu, religiji i duhovnosti, uvidjevši da nema emancipacije unutar postojećih vjerskih struktura. Spajajući nespojivo, sebe je definirala kao 'radikalnu lezbijsku feministkinju'.

​

​